Ponasanje na tribini

U proteklih godinu-dvije,navijačka skupina THE MANIACS 1987 dosta je napredovala u pojedinim segmentima navijanja-koreografije,marketing i organizacija.Ipak,sve navedeno nema svrhe i pada u vodu ako pogledamo onaj po meni glavni segment navijanja-pjevanje!Budimo realni pa recimo da naša glasovna izdanja nisu nimalo sjajna!

Na slabije pojećenim utakmicama,gdje je broj ljudi u kopu manji,to već i ide nekako,dok na utakmicama sa većom posjetom samo pjevanje je jako loše.Momci koji su tu uvijek njih 300tinjak poderaše grla dok ostatak tribune njemo gleda na njih I ne čini ništa da im pomogne,valjda u sebi misle “ma nisam lud da navijam,ionako čemo izgubiti”!

Ljudi zaboravite vaše,šalove,markiranu odjeću,lijepe transparente i moćne koreografije,bez dobre pjesme i huka sa tribina sve ovo pada u vodu.Pjesma treba da se čuje i kada ima i kada nema koreografije,sa pjesmom se kreče u tuču,ide na gostovanja…

Sve mi se čini da je dosta nas zaboravilo da je osnovni zadatak svakog navijača da navija,da pjeva,u svakoj prilici,na svakome mjestu bez obzira na starosnu dobu.Gledajući pojedine kako “zjevaju”,kao da ih je stid ili strah da puste glas,glas koji će olakšati situaciju onima na terenu,ma ko bili i kako igrali!

Nikada mi neće biti jasni,ljudi koje stoje oko nas,okolo kopa i gledaju nas sa čuđenjem,oko vrate im svezani plavo-bijeli šalovi,ne sjedite sa strane,ne gledajte,dođite u kop,pjevajte!Vjerujte mi da nije sramota biti u kopu,pjevati,iako imate mozda 30,40,50 godina…Već vidim pojedince kako govore “Jas am navijao prije 20 godina kad ti nisi znao gdje je stadion”,pa šta,šta ti fail navijaj i sada neće kruna sa glave pasti.Primjetiti će te neki mlađi momak,klinac koji je tu možda po prvi puta,koji će u tebi vidjeti uzora I biti tu u narednih…20,30,40 godina.Svaka vam čast svima,na svemu,ali ja makar,kada stojim na jugu,sa svojom ekipom imam potrebu i nagon da navijam,imajte ga i vjerujte da to nije ništa teško,nekada i korisno izbacivanje viška negativne energija na “normalan” način!

Ne mogu,da pričam o pjevanju a da ne spomenem naše pjesme,ima ih dobrih,ima i onih lošijih ali nije ljudi ni “navijačko” pjevanje obično deranje i glasno galamljenje,ima i ono svoj ritam,pogotovo u pjesmama gdje je potreban rad ruku,gdje mi pri izvuđenju istih djelujemo kao razbijena četa,bez imalo kordinacije.Pratite momka na šipci,možda vam ne antipatičan ali on jet u vaša vodilja,kako bi sve to što radimo zvučalo bolje,glasnije,ujednačenije!Jer pjevanje ne zavisi ni od kog drugoga već od nas samih,ako želiš,hoćeš i možeš niko te nemože omesti u pjevanju,zato pjevajte glasno i jasno!Ako ne znaš tekst ili melodiju rađe nemoj pjevati,saslušaj tekst dok ga otpjevaju drugi,zamoli nekoga da ti ga napiše,mada u zadnje vrijeme imamo praksu da djelimo tekstove novoosmišljenih pjesama prije početka utakmice!